subota, 23.02.2008.

ma niš...

ma neda mi se niš pisat i puno trabunjat...
Pa evo nekih smišnih videa i ostalo...


Ah ta vjencanja...

i ples...

TANGO

petak, 08.02.2008.

i..još jedna tužna pjesma...koja nema veze s mojim životom...

Ne dirajte cvijeće

Zbogom...
Moje zadnje rijeći...
Gledala sam te s mržnjom dok
si odlazila...
Željela sam ti sve najgore...

Napustila si me...
Zar se to zove prijateljica...
Zar si zaslužila da te tako zovem...
Zar si mislila da ću ti oprostiti...
Nikada...

Da,prošli su dani...
i mjeseci i godine...
Svaki me dan molila da
joj oprostim..
Čula sam joj tugu u glasu...

Ali ja je nisam željela vidjeti...
Nakon toliko godina
još još držim tu
mržnju u sebi...

Govore mi:Nisi zaslužila da te tako povrijedi
al ipak joj trebaš oprostiti...
Previše me razoćarala...
Ne mogu...

Došlo ti je pismo,rekla je majka...
Pismo? Za mene?
Uzela sam bijelu kovertu u ruke...
Otvorila je...
Dok sam čitala ruke su mi se tresle...
dok sam u pismo gledala,
suza po suza je padala...

Mrtva je...
Ona je mrtva...
Majka je došla do mene...
Uhvatila me da ne padnem...
Nema je,mama...nje nema...

Stradala je u prometnoj nesreći...
Umrla je na bolnićkoj postelji...
Jedina njezina želja bila je
da joj oprostim...
To je jedva izgovorila...

Vani je vjetar šibao granje
stare trešnje...
Zreli i crveni plodovi padali su na zemlju
pod stablom...I venuli...
Ja sam hodala...vjetar me gurao naprijed...

Mnogo je ljudi u crnini
bilo ispred mene...
A mene je bilo strah...
Bilo me strah vidjeti ju mrtvu...
Bilo me strah sjećanja koja će me ubiti
ako ju vidim...

A onda sam krenula prema grobu...
O Bože...
Oći su mi se zacrvenile...
Počela sam jako plakati,poput djeteta...
Tako sam ju željela zagrliti...
Reći joj da ustane...
Reći joj opraštam...

Teško je i duša me boli...
Ona te još uvijek voli...rekla je neka gospođa
meni iza leđa...
Držala sam bijele ruže u ruci..
A ruka mi se tresla...

Približila sam joj se...
Kleknula pored groba...
Počela sam šaptati u njeno lice kao da će me ćuti...
Opraštam ti...
Ustani se...Nemoj umrijeti...

Ona se nije micala....
Ustani!
Molim te!!
Počela sam se derati na nju...
Ustani! Bacala sam cvijeće po njoj...

Ljudi su me odvukli od groba...
Plakala sam...
Vidjela sam joj majku kako miće
ono cvijeće koje sam bacala u grob...

Ne!Ne! Ne dirajte to cvijeće...
Želim da bude kraj nje!
Ne dirajte cvijeće...
Jer i ona je cvijet...
Ne dirajte cvijeće...

Ljudi su gledali u mene...
Plakali su...
A meni je bilo žao...
Stvarno mi je žao..
oprosti mi prijateljice...
Oprosti mi molim te...

subota, 19.01.2008.

Nešto ljubavno...

Nemiri...
sakrili me...Nemiri...
Sakrili me duboko,daleko...

Ko gruba svila,
dodiruje me...
a oštre suze padaju niz moje
lice i stvaraju rane...

Njegov zadah...
Njegovi prijezirni pogledi...
Uzeo me...
A ti nisi bio tu...

Ne znaš,ne znaš
kako je to...
Osjećam se ko stara
odbačena lutka...

A u meni samo nemiri i...
nemiri...
Ne izlaze van,niti ih pokazujem
Nemiri...

Nikada me nije voli,
samo želio,
nikada me nije volio,
ali me oženio...

Da,prisilno...
Dogovorom, običajem...
Tihi uzvici čuju se u noći...

On želi da budem s njim,
a ja ne...udara me,
padam...uzima me...pomozite...

Dok sam u njegovim grubim
rukama mislim na tebe...
Dok me dira osjećam samo nemir...
ne mogu više...

A gdje si ti...
Tako si me lako zaboravio...?
Odvedi me,šapućem tiho u noći
da me ne ćuje...

Vani se čuje zvuk oluje
a suze klize...
zovu te,duša te moja zove i
cijelo moje tijelo...
Vrati se...

Ustajem iz kreveta...
vani je oluja znam,ali ja moram otići..
Osvrćem se,on spava...
Otvaram vrata i izlazim...

Jedva hodam...
Vjetar me nosi,kuda?
nije važno,želim biti voljena,
želim voljeti...pronađi me...

Svanulo je mirno,
svježe jutro...
Vidjeli su se razorni tragovi
sinoćnje oluje...

ljudi izlaze van,
kupe i popravljuju
što se da popraviti...

ipak ono što se dogodilo
nepopravljivo je...
hodajući prema malom selu,
mladić vitka stasa i smeđe
poluduge kose...zastaje...

U očima mu bljesnu očaj...
pogled mu pada u duboku jamu u zemlji..
u njoj leži tijelo...
tijelo žene koja je pobjegla od prisilnog
života...

tijelo žene koje je žudilo za ljubavlju...
tijelo žene koja je željela
da je on pronađe...

I pronašao ju je...
Ali ne onako kako je trebalo biti,a
a već je bilo prekasno...

Nemiri te žene sada su slobodni...
Čekala ga je...
Izvadio je njeno mokro i prljavo tijelo iz jame...

Još je bila živa dok ju je držao,
a onda je umrla...
Okupio se narod oko
izbezumljenog mladića...
mumljali su...

A onda je došao njen muž...
tako joj i treba...
Preljubnica,kurva...

Mladić nije mogao izdržati...
ustao se i udario njenog muža...
Ali nije bilo vrijedno toga,
sada je sve gotovo...

među ljudima vladao je nemir...
Nemir koji je izašao iz njezina tijela
te ušao u ljude...

željela je da shvate da
je željela život...život s nekim koga voli i
tko voli nju...ali bilo je kasno...

Željela je da nitko ne pati kao ona...
Da svi žive svoj život,
pa makar prekršili neka pravila...

Mladić je uzeo njeno tijelo
te ga odnio sa sobom do
najlijepšeg mjesta u selu...

gdje se čuje najlijepši pjev ptica,
gdje je vjetar najnježniji,
odakle je nebo najlijepše boje...

iskopao je grob i nježno položio
njeno tijelo...
Tu će počivati u miru...
Tu če osjećati ljubav koja
je stigla prekasno...
tu će zacijeliti sve njene rane...

na njenom je grobu posadio bijele ljiljane...
koje je svaki dan zalijevao svojim suzama...
Tugujući za ženom koja ga je voljela,
a on joj je zakasnio donjeti ljubav...

al sada je bar na lijepšem mjestu...
Ona je sada anđeo koja pomaže
drugim ljudima da pronađu
ono što vole...
i da ljubav nikada ne zakasni...






Pjesmu sam napisala...onako iz čiste dosade...A govori ako niste shvatili
o ženi tj. djevojci koja se prisilno udala iz običaja za čovjeka kojeg nije voljela,niti on nju. Pokušala je pobjeći od takvog naćina života...Voljela je drugog muškarca koji je nažalost stigao prekasno...

nedjelja, 06.01.2008.

bokić! :-)

Eto tako nešto ću napisati da dodan malo teksta na svoj zastarjeli blog...Ovako:U zadnje vrijeme čitam knjigu
Dnevnik Anne Frank. Knjiga mi je zanimljiva pogotovo jer znam da je to pisala jedna četrnaestogodišnjakinja i to istinu o svom životu iz tajnog skrovišta tijekom 2. svj.rata. A nija ni znala što će joj se dogoditi te da će se nakon njene smrti objaviti svi njezini zapisi i da će to ćitati cijeli svijet.
Dalje:Ajme ima malo neugodnosti tijekom ovih blagdana pa ih neću zapisati...
Što još...hm...ne znam ali znam da mi nedostaju svi moji prijatelji iz škole koje dugo nisam vidila,ali škola nimalo,a kad se samo sitin svih muka,ispita,uf...ne ne,prominimo temu...A slušan muziku,crtan,gledan tv,al ne ne ne linčarin baš jer naravno moram pospremit sobu,usisati,oprati pod,ovo ono. Ma nije to ništa aj...Al kad mi počnu nabijat na nos,kad ćeš ponovit za školu,vrime ti prolazi, brzo će škola,uvati se knjige. E tek onda mi se niš neda.. Nova mi nije bila posebna. O tome se nema što puno pričat...Baš mi je došlo na Novoj a se razbacan,rasplešen,al oko mene su bile neke osobe,hm,pa nisam...Jadno...Al štoš... Nadoknadit ću ja to. Moran se požurit i samo da kažen da stvarno nisan imala vrimena pisat ni ostavljat komentare...
Al ipak vas sve puuuuuno pozdravljan!:
I puno sriće,ljubavi,zdravlja,uspjeha,da van se ostvare sve želje i snovi!!! kiss:

nedjelja, 30.12.2007.

Sa velikim zakašnjenjem sretan Božić i Nova Godina svima...

subota, 10.11.2007.

neznan koji bi naslov bija prigodan za ovaj post.

U petak smo išli u Zagreb na sajam knjiga, muzej i vami,tamo...
Bilo je super,nekima je ,nekima nije...
Meni osobno bilo je dobro samo je vrime bilo usrano,al mi se uvik snađemo().Da,da.A nemogu se svega sitit što je bilo...ma sićan se ja. Nisan se baš napila...No,no,al zato drugi jessu i umisto mene...A Bogami su se dobro napili i nadan se da su sad dobro.Pivali smo(a pogotovo Tošine pisme,e kad se razbacamo...I dok smo šetali tako po nekom mokrom meljavom lišću što smo ga gazili i dok sam gledala one nebodere i cili Zagreb uvatila me nostalgija za Zadron,al onda je to prikinija Pave koji mi je podmetnija nogu al na svu sriću nisan se prosula.
Tamo smo upoznali neke dvi cool cure što žive u Zagrebu,al jedna koji put dođe u Zadar i onda je Mate naravno za par minuta pokupija njihove brojeve mobitela...Neke detalje s izleta mislim da neću napisat i zato to prepuštam Sari (Sony). Al uskoro ću stavit par slika s izleta tili to neki pojedinci ili ne.Ma super su ispali!!!
A usput smo ušli isti i piti u neki restoran,Mate naručija čevape i pivo,mi pive i polako drinkaliU autobusu smo upoznali dvi prvašice isto iz Zadra Petru i Karlu koje idu u našu školu...
Aneli su na povratku u Zadar bacili snig u cice,da da bilo je malo sniga...,a jadna Anela.Drugi put se bolje pazi Amela,Sunćice,Pamela,Kokolo i kako već je zovu! Nemo se naljutit na svoju Vuvicu zbog ovih nadimaka!Nek,nek,nije valjda dobila upalu pluća. E i išli smo par puta u wc.Ja skoro skrenila u muški,al me onaj tamo što je sidija uputio u pravom smjeru. Neki su se pojedinci dobro israli u onom wc-u( mislim na muške).
Ja mislin da se onaj "čuvar" onesvistija tamo.Jadan on.Brcka zabrijala s nekin tipon... I još jedna novost:Mitro i Sara (moja sekica, al ne prava) se oženili i tako mi u razredu dobili još jednog bračnog para...
Na povratku u Zadar sidila san s Maton- ,a onda je kod mene doša Pave, pa smo počeli
pričat neke horore iz filma i iz stvarnog života.Ja i on smo se usrali od straha, a Pave pogotovo kad ga je Mitro pripa,skočija je na mene da san skoro glavon zalipila u staklo od busa.Ajme ludnice.
Cilo smo vrime govorili kako nećemo moć zaspat od straha kad dođemo kući,al ja san bome zaspala ko top!
Al neznan zašto se kaže ko top ili ko beba jer beba se stalno budi noću. Bolje reć ko medvid kad zaspe zimski san.Al kako god bilo...
Ma sve vas puno voli da vas ne nabrajan po imenima...Cao ljudine moje i sve vas opet puuuuuuuuuuuuno voljin!

| Just Say SomeThiNg (58) | PriNt sOmeThinG | # |

srijeda, 10.10.2007.

tralalalalala

Ja....ma,ne. Nije dobro...
Ovaj....ma šo da napišen sad kad iman vrimena. Možda još nešto o sebi.
Ovako: Iden u super razred.A dobro ponekad me neke osobe znaju jako izživcirat.
Obožavan sve vrste umjetnosti.
CRTANJE:Još ko dite uvik san nešto crtala. I kad danas gledan svoje crteže...a da mi se vratit u to doba.....U školi su mi crteži završili u školskom listu:Radost. Na izložbi u gradskoj knijžnici,u katedrali,školi....
volin muziku...sad ništa ne sviran osim sintisajzer kad me uvati volja.
Svirala san u osnovnoj klavir al san se nakon jedne godine ispisala,nije mi se dalo...sad sviran za svoj gušt.
Obožavan ples,plesanje Išla san jedan dan na hiphop,al mislit da mi je to prenaporno i neman vrimena.ma neznan ni ja sto mislin....Možda se jednom zaozbiljno upisen. A možda se upisen na sambu i te plesove....Obozavan zivotinje.Osim one gamadi,kukaca i slično.Od toga se gadim.
Trenirala san gimnastiku u osnovnoj a kad san narasla nije mi se više dalo...
Obozavan taj sport.sad bi ja još nešto dodala al počeo je sat...ispitivat će...A ja niš neznan. E i da dodan volin fotografiju,film,glmu,more.....Al sad san samo obična učenica...koja se sprema ispitivanje...I Luca mi tu govori da je pozdravin.LUCE POZDRAV!!!!
A necu samo Lucu...mislim...Sve vas pozdravaljan..... :-):mah

utorak, 25.09.2007.

Objava :-)

Evo i mene...Ajme klasični govor pri početku pisanja novog posta.
Nego neda mi se više pisat ovaj moj dosadni blog pa ću ga izbrisat i otvorit svoj novi...Pozdrav svima...Al nemojte mi vi izbrist svoje jer vam moram ostavit par komentara!
Ajte cao!

ponedjeljak, 30.07.2007.

oigjtigjrodvnwo blablablaihjrt

Ajme evo kad mi je dosadno da napišen par riči.
Fala svima na komentarima.
Neman baš vrimena za blog pa eto...
lito je, pokušavan se što bolje zabaviti i izguštat dok ne počne škola...
Samo se vi i dalje zabavljajte i nadan se da ste upoznali neke zanimljive osobe...Danas ću na noć punog miseca...lipo ću sa broda uživat...jedino ako ne padne kiša ili slićno...
Evo san sad napisala ovaj post i ko zna kad ću opet drugi al...poooolakooo...
Ajte...bok!!!

četvrtak, 17.05.2007.

ieughiuehuiphg.... :-)

A baš mi se više ne daju pisat postevi....al sad iman vrimena pa...
I uglavnon da znate ove pisme nemaju veze s mojin životon a posebno ova. A neznan o čemu bi više pisala....


A sad te više nema tu...

do malo prije smo se smijali
s drugima sprdali,
razgovarali i ogovarali...

A sad te više nema tu
tvoje lice nestaje,
blijedo je,moja prijateljice

Zašto mi nisi rekla
da bila si bolesna,
sjedim kraj tvog mrtvog tijela
i vičem zašto mi to nisi rekla...

Još mi je pred očima onaj
jeziv prizor
kada si pala na tlo,
a krv ti je na usta potekla
krvava pjena na tvojim
usnama.

Oči su ti gledale u
neki drugi svijet,
sad si vidjela
drugi ptica let.

Zbogom prijateljice,
kad bi me barem čula
i na mom licu suze vidjela,
pa ih kao nekad obrisala...

al zbogom i ne brini,
sad u mom srcu
tvoj lik još živi...

Malo depresivna pisma, al takve su mi baš dobre inače što da van kažen o svom životu...nebi da pišen dnevnik, ali nepišen i nisan ja takva. Neke je stvari bolje zadržat za sebe...I jedva čekan da izminin blog...već mi je malo dosadija...I nove slike... muzika... rap,hiphop i to...al...za sad se zadovoljite ovin što ima i što vidite...A znan da ima pravopisnih grešaka al koga briga!
Stavila bi ja još neke pisme na engleskon al su predugačke i ima grešaka pa mi je bolje da ih zadržin za sebe...
Sve vas puno pozdravljan!!!!!!!!!!!!!!!